Zovem se Nikola i 34 mi je godina. U svijet fotografije ulazim krajem 2010. godine na poticaj starijeg brata Tomislava, koji otvara svoj studio (i naravno, treba pomoćnog radnika). Povremeni angažman u studiu u meni budi želju za stvaranjem nečeg unikatnog i priprema teren za ono što će tek doći. Iako tada nisam niti imao svoj fotoaparat, "šteta" je učinjena. Zavolio sam fotografiju. No, baviti se (profesionalnom) fotografijom nije nimalo jeftino.

​

Svoj prvi fotoaparat zarađujem kroz desetke odrađenih video angažmana što u službi studia, što u službi nečijeg tuđeg snimatelja i montažera. Radim na vjenčanjima, promocijskim filmovima,  spotovima i TV prilozima. Na taj se način na 5-6 godine udaljavam od fotografije i ulazim u svijet videa. Super je to svijet, no zbog zasićenja vjenčanjima, koje su najčešći izvor posla, iz istog izlazim i vraćam se fotografiji kao hobi zanatu.

Što fotografija predstavlja meni? Ona nije samo hobi ili posao i odrađivanje zadatka. Ona je hvatanje trenutaka od kojih se sastoji cijeli život. Dobrih, loših, sretnih, tužnih. Koliko sam samo puta "zapeo" za nekim starim fotkama (u potrazi za nečim drugim) i izgubio sate gledajući u njih, u prošlost. Fotografija, u biti, zaustavlja vrijeme. U svijetu gdje je sve prolazno i kratkoga vijeka, fotografija ostaje i zato je tako posebna.

​